| < | lipanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
....ako je svako prešućivanje jedna cigla zidu, ja sam ograđena sa svih strana....na ovom blogu nema cigli, nema zida, a nadam se da će to vredit i za slučajne kao i namjerne goste......
my photos blog
iz arhive fotobloga pogledajte
nothing else.........
Nebo II
moje fotke u Maxi tuningu magazinu
junak dana
Nebo I
neke fotke
thunderstorm
Rab II
Rab I
Poreč, Vrsar, Rovinj
fiatisti i njihve pile ( slideshows link )
street race 402 Grobnik 2005 ( slideshows link )
zalazak sunca
nočni posjet
cvjetna
proljeće
zimski ugođaj
,,,a uz njihove misli volim popiti kavu.....
http://siddarhta.blog.hr/
http://oceanicflight815.blog.hr/
http://lollita.blog.hr/
http://sherayzl2deo.blog.hr/
http://lorraine.blog.hr/
http://patak74.blog.hr/
A UZ NJIH UŽIVAM U FOTOGRAFIJI I ODMARAM ,,,,
UŽIVAJTE
lisa
vega photos
vega slike
lorren photos
Kada fotoblog
" ....Nemam široki snop svjetlosti postojanog starog svetionika što brodove sigurno vodi u između oštrih grebena ."
hit Counter
a nik je došao iz ovoga.....Film Noir je posebna pod-vrsta fimova izrasla na osnovama kriminalističkih i gangsterskih filmova koji su carevali kinom dvoranama tijekom 30-tih godina prošlog stoljeća. Strogo uzevši i nije riječ od filmskom žanru već više o točno određenoj mračnoj atmosferi, ugođaju i stilu koje je u razdoblju od 1940 do otprilike 1960 dijelio veliki broj američkih filmova spomenutih žanrova. No bez obzira na upravo rečeno film noire nije eksluzivno vezan za spomenuto razdoblje, predstavnici ovog pod-žanra ciklički se i povremeno javljaju sve do današnjih dana a filmska ih kritika najčešće etiketira kao neo-noir filmove. Noire filmovi, najčešće (ali ne i nužno) podrazumijevaju crno bijelu kinematografiju i mračnu priču koja zrcali osjećaje melankolije, otuđenja, pesimizma, zla, moralnog propadanja, krivnje i paranoje - kod njenih junaka najčešće ciničnog i usamljenog heroja (bolje rečeno anti-heroja) i neizbježne femme fatale
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
googla@net.hr
.....
" On a dark desert highway, cool wind in my hair
Warm smell of colitas, rising up through the air
Up ahead in the distance, I saw shimmering light
My head grew heavy and my sight grew dim
I had to stop for the night
There she stood in the doorway;
I heard the mission bell
And I was thinking to myself,
'This could be Heaven or this could be Hell'
Then she lit up a candle and she showed me the way
There were voices down the corridor,
I thought I heard them say...
Welcome to the Hotel California
Such a lovely place,,,, Such a lovely place,,,,
Such a lovely face
Plenty of room at the Hotel California
Any time of year,,,,, Any time of year,,,,
You can find it here
Her mind is Tiffany-twisted, she got the Mercedes Benz
She got a lot of pretty, pretty boys she calls friends
How they dance in the courtyard, sweet summer sweat.
Some dance to remember, some dance to forget
So I called up the Captain,
'Please bring me my wine'
He said,
'We haven't had that spirit here since nineteen sixty nine'
And still those voices are calling from far away,
Wake you up in the middle of the night
Just to hear them say...
Welcome to the Hotel California
Such a lovely place,,,,, Such a lovely place,,,,,
Such a lovely face
They livin' it up at the Hotel California
What a nice surprise ,,,,,what a nice suprise,,,,,
Bring your alibis
Mirrors on the ceiling,
The pink champagne on ice
And she said
'We are all just prisoners here, of our own device'
And in the master's chambers,
They gathered for the feast
They stab it with their steely knives,
But they just can't kill the beast
Last thing I remember, I was
Running for the door
I had to find the passage back
To the place I was before
'Relax,'
said the night man,
'We are programmed to receive.
You can check-out any time you like,
But you can never leave!' "
Noir Lady ili ti googla
oh...bože.......
- 15:38 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
07.06.2006., srijeda novi post ......sve bljedi čak i ljubav ....ma skroz je teško tipkat o ovom osjećaju..... čini se da je lakše napisat nešto onako noir ...... Zapravo, možda sam vam malo dužna napisat da ....,, peru me osjećaji koje tako ljubomorno i sebično ne želim djelit , razdoblje tuge bilo je dugo...tako reći vi me ni ne poznate drukčju , vi s bloga kao i ovi s četa upoznali ste me baš kad je " otrov " još gotovo svjež rasturo u meni .Možda da vam ne kažem sad, možda nikad ne bi znali koliko su mi pomogla vaša slova , na vrjeme sprečena depresija,,,, mislim da vi nikad niste bili svjesni koliko liječite svojom pojavom , zato sam vam dužna , onako malo, reči da sam evo već neko vrjeme sretna ...... čudno je to kako se čovjek trudi promjenit stvari ,,,,uzaludno lupa glavom u ista zaključana vrata.......ne znam kad su se otvorila ali drago mi je da jesu .....na isti tihi naćin na koji su se zatvorila prekrasno je dobiti poljubac onda kada samo onako duboko u mislima proleti želja za njim ,,,,bez ikoje rijeći prekrasno je probudit se okupana toplim poljupcima........dodirima,,,,,,ah ,,,,,zanjela sam se ne, ne , nije zbog prolječa ili ljeta ,,,,,prošlo ih je par a da toga nije bilo.....možda je napokon došao moj trenutak , možda su se sva sranja dešavala samo kako bi ovi osjećaji sad bili tako veličanstveni,,,,ne usuđujem se likovat i hvalit ...čovjek zaista nikad ne zna ali.... lijepo je otvorit ovaj blogeditor i najiskrenije napisat ja sam zaljubljena ..........ja opet dišem i pomalo onako sebično uživam u tom osjećaju da sam rijetka sretnica koja opet zaljubljenost može osjetit kao nekad ma vi uopče nema te blage očemu ja pišem ali nema veze ......... ja sjedim na obali mirnog jezera , uživam u pejzažu koji se tako bistro odražava na mirnoj vodi .......sjednite pored mene,,,jel vidite ljepotu one tužne vrbe ?,,,,,udahnite ove tople sunčane zrake i poželite samnom da ovaj dan traje šo duže...... ...malo blogam ..... već dugo dugo nisam bila sama doma , uzela sam si oduška uz kavicu da poklikćem blogove koji su davno komentiral na ovom blogu , jako malo njih je nastavilo pisati ( svaka im čast ) a još manje svrati na moj blog , ni ne sjetim se kliknut ih a i kad kliknem ... teško mi je ostavit komentar ...ne znam šo bi rekla ,,,,, ......ovaj post gore je kopi pejst od , malo pa točno godina dana ....... razvukao mi je osmijeh , nekako poslje njega izgubila sam potrebu postat na ovom blogu , mislim osobne stvari , ne nije post razlog tomu ,, jednostavno , nisam imala što za reći . danas me potaknuo da pogledam godinu unazad i zahvalim dragom Bogu što i godinu dana kasnije ja i dalje sijedim na obali jezera i uživam u smiraju ,,,,,,, istini na volju moram priznat da često pogledam , u strahu , plavo nebo široko gore u daljnu imali koji oblak , lagala bi kad bi rekla da ih nema ....jednostavno stvari stoje tako da nema jezera u kojem se ogleda viječito plavo nebo , .... ali netko ko se bavi time odlučio je da šalje oblake i kišu samo kako bi mogla uživati u prekrasnim duginim bojama iznad jezera ...ne želim se hvaliti ni nabijati neko na nos njegovu sudbinu ...ali ovaj dan ...koji traje ne bi bio tako lijepe da se nisam potrudila za njega i da ga ne ispunjavam ljubavlju zato udahnite duboko u trenutku kad je vaš dan ispunjen zadovoljstvom i srećom , zadržite dah i ma kolko god vas život bude golicao ne ispuštajte ga ...isplati se ...a sad .... sjednite opet pokraj mene i uživajmo u ovom prekrasnom danu ..... a ja jedva čekam da mi se dečki vrate .... :) ( zuta hj :D ) |
tati
- 15:26 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
postoje osjećaji koji ostanu ne rečeni , doživljaji , stvari koji nas čine time kakvi jesmo , osobe , najviše naši roditelji svojim iskustvima utječu na nas ........ kada odu ostane toliko stvari ne izrečenima , u svakodnevnom životu nebitne a opet bite u trenutku kad završava jedan život 7 godina je dugo ali ne dovoljno duga da prestanem razmišljati o njegovim zadnjim trenucima , nije bio uspješan čovjek niti suprug iz snova , a i njegovo roditeljstvo moglo bi se tako opisat ali je velik dio mene i onog šta jesam , zadovoljna sam s time i da sad mogu birati svoga oca izabrala bi njega ..... prihvatila bi onu mogućnost da taj dan budem s njim , da mu kaže kako nije bilo važno imam tatu s odličnim poslom i velikom plačom , autom , velikom kućom , imati vikendicu na nekom prekrasnom mjestu i ostale velike i važne stvari ..... bitno je bilo imati njega sa svim vrlinama i manama , bitna su sjećanja i ponos na svoje korijene .... bitan je ovaj osjećaj i strah koji me proganja već toliko dugo da je otišao s mišlju da nije napravio ništa od svoga života , voljela bi da sam mu mogla reći koliko sam ponosna na život koji mi je dao i na sve šta nam je ostavio i žao mi je što svoju ravnicu nije vidio još jednom u životu , a tolko je žudio ,,,,,,,,, Go to ImageShack® to Create your own Slideshow |
nesvršena ......
- 23:12 -
Komentari (19) -
Isprintaj -
#
|
Bezvoljno i obiješeno stajali su pokraj šanka koji se protezo u cijeloj dužini noćnoga bara , tupih pogleda u prazne čaše , pijanih misli ni jedno od njih četvorice nije primijetilo mene i moju nelagodu koja je grubo sušila grlo . Dugačak šank protezo se mračan prostor oskudnog osvijetljenja , uz njega red visokih barskih stolica , svijetlost malih žarulja iznad šanka škrto je blještala na njihovoj ulaštenoj praznini . Udahnula sam duboko u nadi da ću uspjeti napraviti korak i krenuti prema konobaru koji je na samom kraju šanka uredno slago čaše na uredne police pričvršćene na veliko ogledalo koje je pratio šank . Moj uzdah preglasan i izdajnički probudio je četvoricu koji su poput blizanac u jednom , gotovo dogovorenom pokretu okrenuli nabubrena pijana lica prema meni , sasvim dovoljno motivirana ,njihovim mutnim pogledom brzo sam krenula na pred nespretno zgrabivši visokom potpeticom desne cipele o pod , zagrmilo je praznim prostorom . Svojim očima , popucanih kapilara četvorica je piljila u moja leđa dok sam s mukom koračala na pred , požalila sam što sam obukla haljinu otvorenih leđa , obula ove cipele s najvećom potpeticom koju sam mogla naći - daj curo ... glavu gore , zaboravila si zašto si ovdje ... Ubijala sam nelagodu s lakoćom okrećući stolice , jednu , drugu , treću , četvrtu .... - pa pobogu kolko ih je ... Već potpuno klonula jedva sam odbrojila pet stolica do kraja reda . Stopala su žarila . Konobar je prebacio bijelu krpu preko lijeve ruke i s obje naslonio se na šank , s zanimanjem je gledao kako mu prilazim , pokušala sam se zamisliti kako izgledam u njegovim očima , oskudna haljina dužine tek toliko da se ne vidi sve , duboki dekolte , otvorenih leđa . Utješno sam odmahnula glavom . - garant nisam ni prva ni zadnja koju vidi u ovom izdanju Stala sam ispred njega , trebala bi se popeti na stolicu i sjesti, napokon .Uhvatila me panika , sjedit ću golim tijelom na toj stolici. Okrenula sam se , tamo s druge strane oko neke bine kojih 10 - ak praznih stolova , nemarno posloženih stolica , samo se s jednog dizao veliki oblak dima . Pognute glave iznad stola u jednoj ruci držao je čašu a iz druge dimila se cigara , izgledao je tako tužan i sam u tom pustom prostoru . - možda je on - podigao je glavu - ooooo daaaaaaaaaaaa on je taj duboko u meni hrabro je nicala odvažnost. Konobar je i dalje stajo u istoj poziciji , sad više s nestrpljenjem . Oslonac za noge na stolici bio je visok , podigla sam koljeno , napor je bio velik a hladna stolica na mojoj koži stresla me kroz cijelo tijelo gušeći mladu i nevinu netom nastalu odvažnost. - a kvragu još ču pokupiti i neku boleščinu - Gnijezdila sam se na stolici pokušavajući povući ono malo krpice od haljine pod guzu , nespretno sam prebacila nogu preko noge , bedra su učinila svoje i konobar se vratio u svoju radnu pozu iza šanka očekujući naruđbu . Iza njega u ogledalu vidjela sam ga kako sijedi za stolom , sada uspravno naslonjen povukao je dugi dim , zadovoljno ga otpuhno visoko u strop , licem mu se širio smiješak koji je odavao zaigrane misli izazvane mojoj nespretnom borbom s visokom i hladnom barskom stolicom, podigao je čašu lagano prema meni . - molim vas...što gospodin ....mislim ..isto što i gospodinu - preko ramena pokazala sam prema njemu . Konobar je znao svoj posao , bio je brz , čaša s dvije kocke leda u mahu su se ispred mene topile u nekom jakom piću , stresla sam je brzo i bez daha rukama naručila drugo , i drugo je završilo istom sudbinom a meni je grlom žarila lava . - vuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuh koka sad moš dalje - nisam sigurna jesam li to rekla ili samo pomislila ali konobar se veselo nasmijašo i još jednom napunio čašu . Primijetila sam ga u ogledalu , prilazio je sigurno . - w0w .... brz je - nervoza u meni je rasla , stresla sam još jednu , tek tako podrške radi . Ne znam kada je konobar natočio čašu ponovno , čovjek je doista znao svoj posao . Čekala sam kad će doći , ravno u ogledalu vidjela sam ga , njegova široka ramena stršila su iznad mene , uredno ošišane frizure , ozbiljnog lica , njegove crne oči gledale su me životinjskom glađu , praznu čašu tiho je stavio na šank . Prstima je nježno s moga desnog ramena povukao kosu , u luku preko cijelih leđa prebacivši je preko drugog ramena . Moja leđa , vrat , ramena , ruke , sve golo, poslužena mu , disao je uzbuđeno i toplo . Konobar koji je znao svoj posao punio je čaše , instinktivno , poput pojasa za spašavanja uhvatila sam je , dok je spuštao glavu na moje golo rame prekorno me pogledao u ogledalu , u njegovim očima gorjela je vatra , slatki strah iščekivanja dolazećega natjerao me da spustim čašu na hrpu računa. Kocke leda nesigurne , zveckale su opijeno . Njegov pogled duboko je prodirao u mene , ljubio je lakat , rame , vrat . Sve strastvenije dahtao je meko ljubeći mjesto di mi se spajaju uho , vrat i rub čeljusti , izluđivao me razigranim jezikom u uhu . Znao je da je to dovoljno , moja nelagoda nestajala je topeći rubove haljine na kojoj sam sjedila , krenu je dalje . Dok je ljubio moje usnice , škakljao ih vrhom jezika njegovi prsti plesali su leđima , kroz rubove haljine za gurao je tople ruke , svaku s svoje strane , svaku svojom misijom . Lijeva je ostala na trbuhu , niže i niže nježno se igrao mojim dlaćicama , desna je grabila moje grudi , divljački je povukao naramenicu haljine s mojeg ramena , ostala sam gola , moje grudi krutih bradavica stršale su tražeći tople usne . Gladno ih je grickao , cicao , lizao . Njegov jezik stvarao je struju u meni . Pulsirala sam duboko u sebi , svakim uzdahom vlažila sam u potocima , moje prekrižene noge stvarale su pritisak koji me je tjerao na vrisak . Dobro uvježbane ruke bile su brže , duboko je gurnu prste razdvajajući znojem zalijepljena bedra, snažno ih odvojio , s obje ruke , prvo s jednim pa s drugim dlanom kružio je mojom vrelinom masirajući bedra mojim sokovima , žarila sam u središtu , žudila da se posveti samo njemu . - Poruka ,,,,,, - poruka...... - PORUKA...!!! - za pištalo iz njegovog džepa - ma vrag ti mater .... imaš poruku ...... jebo ti mater..... daj se javi netko te treba !!!! Ljut i bijesan pokušavao je izvaditi mobitel iz džepa , ali zaista , vjerujte mi tamo više nije stalo ništa a kamo li njegova velika ruka , s mukom organizirao je prostor u hlačama otkopčavši šlic . - to je stara , mali od buraza imam temperaturu moramo mu vratit auto - Onako golog poprsja objesila sam ramena i stresla u sebe onu čašu s hrpe računa , on je psujući i kuneći sve po spisku vadio novčanik . Konobar koji je baš znao svoj posao uzbugenog lica i nervoznom rukom zgužvao je nakupljene račune . - nema problema gospodine , kuća časti - zadovoljno se smješkao dok ih je bacao , bijelom krpom nestašno je skrivao skučenost u svojim hlačama . Svoju haljinicu obukla sam nazad , silazak s barske stolice bio je gotovo koban kao i ta poruka u mojoj glavi nastala je zbrka , alkohol i sve te nepravedno prekinute strasti budile su mučninu u mom želucu , moji zajapureni i vreli obrazi mutili su sve pijani pogled . Dok smo odlazili razum mi se gubio u nataloženoj žudnji . Zadnje što se sjećam su bila ona četvorica blizanca , piljili su u mene proždrljivo dok smo odlazili . |
the.......nešto
- 01:14 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
.....brbbrbrbr..ponekad kao upravo sad........mislima odlutam ...nemam pojima kamo jednostavno odem , mislim sve čujem i svega sam svjesna oko seba ali ...jednostavno ne tolko da mogu reagirat ......recimo na glasnu muziku ili bilo što se dešava oko mene........obavezno osjetim neku toplinu po rukama, žarenje ........to je..kao da se odvojim od sebe recimo...kao da sam koji desetak cm dalje od tjela...... osjećam se ful laganom i poletno, ponekad kao da oko mene struje dugine boje, oblaci omami me toplina i lakoća tog trenutka , ponekad osjetin , nešto kao , toplog daha na koži ...većinom na vratu ,,,, dodir na ruci ......sve je ok dok gledam ravno ispred sebe u slova na chatu ili u zid ....lako je opustit se tim ugodnim osjećajim...ali kad jednom svatim da pokraj mene nema nikog i da me nitko ne drži za ruku ,, uhvati me panika i nelagoda.....uvjek se trgnem....recimo vratim....dođem k sebi....pokušala sam večeras ne vratit se ...da vidim kamo to vodi......brbrbrbbrrb ....da ponovim..... brbrbbrbrbr.......bilo bi puno lakše opisat kad bi znala da netko zna o čemi tipkam  hehehheeh dakle...užasno je neugodno...osječat nešto tako stvarno a ne vidjet ....adrenalin mi skoći , srce lupa....kao recimo....onaj osjećaj prije predigre :D ....hm...brbrbrb trabala sam ostat odvojena ko zna di bi završila.......obavezno me uhvati strah i skuliram se ,,,zalijem hladnom vodom i sve bude oke ...možda jednom skupim hrabrosti odlebdit dalje od tih 10 cm...zanima me .......jeste li kad osjetili neš slično ? |
...odakle se riba čisti
- 22:56 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
..evo me hm...razmišljam ...postoji li naćin reći .......izbacit neš iz sebe a da ne kažeš previše a opet da bude jasno i da te olakša ...pričala sam nedavno s prijateljicom.....o nekim situacijama u životu , virtuali.......o međuljudskim odnosima....... ponekad se vežemo uz osobu nerealnu ......zaljubljenost ili čista manipulacija ,,,,, ima ljudi koji bacaju svoje mreže...poput ribara .......brižno i strpljivo......godine i iskustvo čine ulov večim ....... podignu mreže razbacaju ribe i uživaju gledajući kako se koprcaju ........kao da žele nazad .....a ribarove gladne oći vide najukusnije jela koja ga čekaju .........razgovarajući s njom.......rekla je ...volim ribare...... ona voli biti riba ........koprcat se na podu barke i buditi maštu iskusnom morskom vuku ........voli biti riba........voli slatki i sočan miris maslinovog ulj, ružmarina ,lovora ......svih ostali začina koji je u njegovom oćima čini finijom , boljom.......voli kad je krasi svježim peršinom .......ne želi poput nekih biti vračena u more...pa se koprca jaće i žešće ......kaže ...ja sam tu da budem ulovljena ...a on lovi .....on je ribar .......tu su jedno za drugog ...... a šo kad se desi kad ..... ribar baci .....brižno i strpljivo .......dali zna........dali mu iskustvo, godine kažu da ima riba koje zaista ne žele biti ulovljene , ne žele da im se oduzme duboko plavetnilo mora , topla površina ugrijana suncem na zalasku........pitam se .......da li je svjestan .....da....njezino koprcanje nije znak da želi ostat......želi se vratiti u plavetnilo ....di nema slatkih začinjenih misli.......koji je mame ....za trenutak ....gurmanski doživljaj ......brižljivo bi je tetošio i spremao .....uživala bi u tenutku .....sve dok nebi bio sit ..a onda je kraj ......nema više nikad plavo - zelienih dubina .......ružičastog odsjaja.......ribar ..... imao bi priču o jednoj ribi koja je toliko bila dobra ...... kao malo koja....... pitam se .... kad ribar baci mrežu ....strpljivo i brižno....i kad iskustvo napravi svoje .......mislim da zna.....zna on razliku između ulova koji se koprcaju na podu barke....vidi on dobro da jedna ...želi biti riba ......kojoj su svi ti njegovo začini dovoljni da joj zamjene slobodu mora .....da ne žali šo je kraj zna ribar da ova drga ..............nije spremna ostaviti svoj plavi dom ...zna ribar da ugoda njegovih ruku neće biti dovoljna jednm kad bude sit ....... zašto je pust da se koprca ......zašto joj ne šapne nešto lijepo i vrati je nazad......ona zaista nije željela biti u toj mreži ,,,zar nije zadovoljan s toliko drugih riba ,,,koje ne sanjaju o jednoj udici , o jednom ribaru ....... :( |
i....opet iz početka
- 21:05 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
pa...... mislim kolko sam već puta mjenjala poslodavca bilo bi za očekivat da mi je ostat bez posla kao dobar dan ...ah .....:) .....a i lagala bi kad bi napisala da nisam očekivala mogučnost da mi ne produži ugovor o radu ali jednostavno iako se još od jučer pripremam za to osjećam kao da mi je netko odrezao ruke , bespomočno ...koja glupost ......demt ..a imala sam tolko planova za ovu zimu, ima toliko stvari koje treba riješit (mislim osim onih mjesečnih,krediti ,računi ) a i muž i ja bacili smo se na posao ..jel ..heh pazi sad veselja ..tako da k tome šo imam filing da su mi ruke odrezane još su mi i noge zavezane pa nebrenm pobječ ma znam da se neće zemlja prestat okretat i znam da je sutra novi dan ali ja se osjećam tako bezveze i beskorisno |
...................................................................
- 16:09 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
|
napokon ....i na mom blogu
- 23:07 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
" On a dark desert highway, cool wind in my hair Warm smell of colitas, rising up through the air Up ahead in the distance, I saw shimmering light My head grew heavy and my sight grew dim I had to stop for the night There she stood in the doorway; I heard the mission bell And I was thinking to myself, 'This could be Heaven or this could be Hell' Then she lit up a candle and she showed me the way There were voices down the corridor, I thought I heard them say... Welcome to the Hotel California Such a lovely place,,,, Such a lovely place,,,, Such a lovely face Plenty of room at the Hotel California Any time of year,,,,, Any time of year,,,, You can find it here Her mind is Tiffany-twisted, she got the Mercedes Benz She got a lot of pretty, pretty boys she calls friends How they dance in the courtyard, sweet summer sweat. Some dance to remember, some dance to forget So I called up the Captain, 'Please bring me my wine' He said, 'We haven't had that spirit here since nineteen sixty nine' And still those voices are calling from far away, Wake you up in the middle of the night Just to hear them say... Welcome to the Hotel California Such a lovely place,,,,, Such a lovely place,,,,, Such a lovely face They livin' it up at the Hotel California What a nice surprise ,,,,,what a nice suprise,,,,, Bring your alibis Mirrors on the ceiling, The pink champagne on ice And she said 'We are all just prisoners here, of our own device' And in the master's chambers, They gathered for the feast They stab it with their steely knives, But they just can't kill the beast Last thing I remember, I was Running for the door I had to find the passage back To the place I was before 'Relax,' said the night man, 'We are programmed to receive. You can check-out any time you like, But you can never leave!' " |
ponekad
- 12:58 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
|
All my life I've been waiting For you to bring a fairytale my way Been living in a fantasy without meaning It's not okay, I don't feel safe I don't feel safe... Left broken empty in despair Want to breathe, can't find air Thought you were sent from up above But you and me never had love So much more I have to say Help me find a way And I wonder if you know How it really feels To be left outside alone When it's cold out here Well maybe you should know Just how it feels To be left outside alone To be left outside alone... I tell ya.. All my life I've been waiting For you to bring a fairytale my way Been living in a fantasy without meaning It's not okay, I don't feel safe I need to... pray Why do you play me like a game? Always someone else to blame Careless, helpless little man Someday you might understand There's not much more to say But I hope you find a way Still I wonder if you know How it really feels To be left outside alone When it's cold out here Well maybe you should know Just how it feels To be left outside alone To be left outside alone I tell ya... All my life I've been waiting For you to bring a fairytale my way Been living in a fantasy without meaning It's not okay, I don't feel safe I need to pray Oh pray (Heavenly father) Ohh heavenly father (Please, save me) Oh save me And I wonder if you know How it really feels To be left outside alone When it's cold out here Well maybe you should know Just how it feels To be left outside alone To be left outside alone All my life I've been waiting For you to bring a fairytale my way Been living in a fantasy without meaning It's not okay, I don't feel safe I need to.. pray |
Zadar
- 08:58 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
...evo jedan linkić www.fiatisti.hr i kao šo vidite ovu subotu je je meeting u Zadru, mislim fiatista ...ali nažalost nitko iz mojeg Ri- tima se još nije javio i ja se nemam kome utrpat u auto  ...a baš sam se nadala da ću ovaj vikend natrpat karticu na fotiću bar 3 puta....niš od otga.....i + šo delam popodne......ja sam tužna .....evo poziv za sve koji se nađu u Zadru i voze fiata ili auto kojeg drugod talijanskog proizvođača nek navrat ...... i uživa za mene ......uh koji dugi tjedan ...... |
evo me
- 00:36 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
pa gledam svi neš mijenjaju pa eto preznojih se i ja malo ....lažem dobrano se preznojih da promjenim dizajn ,,,da ,,,da ,,,znam ne vidite čitat ,,,pa ,,,ako mi se bude dalo poradim na tome sad sam strašno ogladnila od brzine i napora kojom su mi radile moždane vijuge i odoh papati ...... nadam se da vam se sviđe i dok čekate novi post pogledajte fotografije i par novih linkova koje sam stavila na blog , a šo se tiće one teme i zadnja dva posta ....tu se nema više šo reći pa moli sve da više to ne izvlaće ni tu na blogu ni bio gdje drugdje ....fertik,,,,kaput i kaj ja znam kako već ne a evo vam i linka od fotki da se možete hvalit okolo ...hehehhehe pozdrav i uživajte |
još malo o onoj zadnjoj temi
- 14:04 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
|
dočekao me meil anonimca jutros i evo želim ga podjelit s vama a ako anonimac želi neš pridodat nek se javi sve će završit tu neke djelove meila koje smatram preosobne sam obrisala ili promjenila jer ne bi htjela ( ako se pokaže da je sve tako ) da osoba koja me je kontaktirala ima problema , od svih priča koje su se potezale uz nju ova mi se čini nekako ipak nejrealnija daklem ove to je to .... " Bok, evo javljam se kao što sam i obećala jučer u anonimnim komentarima, već sam rekla da je bilo anonimno jer nemam blog a nisam napisala ovo u komentar jer bi bio predugačak a i vjerovatno bi ličilo na još jednu laž a ovako ti odluči šta ćeš s ovim što ću ti reći. Kao prvo, krejzi se nalazi u Vinkovcima, nosi sa sobom laptop pa ako ti, koliko sam skužila, klikće stalno na blog ako se ima gdje spojiti posjetit će te a to možeš provjeriti pomoću trackera, jel tako? Ja sam također iz Vinkovaca tako da moraš imati posjetu sa dvije različite adrese. Najbolje da počnem od početka..Pošto imam viška vremena na poslu nekako sam počela pratiti par blogova, prvenstveno zbog zanimljivih postova, krejzi mi je zapala za oko jer je slavonka iz Vk, čitala sam i komentare pa sam tako upala u tu vašu grupicu, djelovali ste mi kao društvo ako razumiješ šta hoću reći. Nisam komentirala jer nemam blog i bilo mi je glupo ostavljati takve komentare. Onda je krejzi stavila na blog svoju prvu sliku, u trapericama i nekoj tamnoj majici. Tu sam je prepoznala ali mi nije bilo jasno, puno toga se nije poklapalo a opet, bilo je previše sličnosti, Rim, Rijeka, Cres, Vinkovci! Pa onda tumor!! Molim?? Tada je stavila i drugu sliku, pa je umrla, pa se skužilo da je sve laž..sve u par dana, onda sam pokopčala sve. I dalje nisam komentirala, polako se sve vratilo u normalu ja sam vas i dalje čitala a ona se više nije spominjala, mislila sam da je s tim gotovo. Sada vidim da vas sve skupa ponovo zajebava, da misli da je pametna i da je sve to super smislila a vi i dalje nagađate, briga vas, pa vas nije briga, pa ste povrijeđeni, pa niste, pa opet post o njoj na tvom blogu, joj super, to joj je hrana, ali najveći šok bi joj bio da vidi istinu o sebi, odnosno neke stvari koje pretpostavljam nije nikom od vas rekla, mislim da bi tu pojela govno da prostiš! Dakle, ime joj je Ivana Natalija (znam joj i prezime ali mislim da nema smisla jer to povlači i njenu obitelj), u Rimu živi sa dečkom Lukom, osim tetovaže zmije na ruci ima i još tetovažu na leđima . Luka je inače iz Rijeke, a na Cresu ljetuju, nemam pojma, valjda i tamo ima nekoga. Roditelji su joj živi, i nitko ko ju pozna nezna čime se bavi u Rimu i šta radi jer stalno nešto laže, navodno ima veze s klavirom i školom (klavir svira od malih nogu). Navodno je ovih dana je bila u Rijeci i iz Rijeke je došla u Vk kod svojih, odnosno u selo 10ak km od Vinkovaca. Sestra joj ima 21-22god, udala se sa 16god. i ima već troje djece, živi u drugom selu blizu Vinkovaca sa mužem. Evo, to je otprilike to, bez bolesti, nasilnog muža, rezanja vena i šta sve ne, jedino mi nije bilo jasno kako se tu ikarus uklapa ali i to sam skužila jučer na tvom blogu. Ti odluči šta ćeš dalje s ovim, ako imaš kakvih pitanja javi se slobodno. Pozdrav!" zahvalila bi osobi koja mi se javila uz poruku da mi se javi i s ostalim čime bi ona pojela govno jer iskreno fakat sam radoznala i znam da je radoznalost micu macu stajala života ali jebat ga neš je u meni prešlo granicu i imam osobnu potrebu znati ,,,,,, ali moram ti naglasit i možda te ohrabrit time da ću se zaista potrudit obrisat djelove koji bi te mogli kompromitirati hvala |
never endig tema ,,uh
- 23:58 -
Komentari (25) -
Isprintaj -
#
|
ili ti o krezivumen ...eto a bilo je tako lijepo biti na netu ovih par tjedana u kojima s enije spominjala krezivumen ...pa ono moram.....jednostavno moram,,,ma ljudi šo sam ja imal as krezi vumen ,,,niš samo mi je bila jedna jako draga osoba kojoj sam se eto otvorila , kako sam već pisala u nekim postovima na sreću izbrisanim greškom servera zaista sam onako doživljavala malo preosobno njezinu nesreću ali jebat ga kad je netko tako brutalno ostao bez roditelja u ratu i prošao te sve troture u logoru , a i sudbina nakon rata nije baš bila fer prema njoj jednostavno ne možete okrenut glavu , pogotovo ako je ta osoba i nakon toga svega tako puna volje za zajebanciju ...a šo da vam kažem eto smeta mi šo je to sve završilo kako je i smeta mi najviše to što sam ja svojim sumnjama mogla i ranije sprečit sve to sa njezinom smrću jer sam i odmah kad je izplivao post nezine sestrične ili sestre ( i to je sad misteri ) kao obavjest da je u bolnici znala da će uskoro i obavjest o smrti,,,,, ali eto uvjek postoji onih 1 % možda koji čovjeku nedaju mira pa ja sam takva da šutim dok nisam 100 % sigurna . ..... danas mi je jedna osoba koju cjenim tu s ovih net prostora napisala .......tko se ima snage ispričat je pobjednik ....... razmišlala sam o tome i poprilično me zaokupilo isto kao i pvt razgovori na iskonu ,,,,,, svi postavljaju jednaka pitanja svi jednako misle moram vam priznat da mi je bed šo mene neki smatraju toliko važnom , znam da se vidjelo kolko me pogodilo to s krezivumen ali u životu se dese stvari i krene vam loše pa vas onda u najosjetljivijem emotivnom razdoblju naglašavam izazvanim utjecajima iz real lajfa ovakva vijest o smrti nekoga ko vam je drag tu na netu pogode i zaboravite na sumnje koje su vas morile u vezi te osobe ....da eto iskreno zaboravila sam koliko mi je prošle godine bilo čudno kako je netko nakon šo si je prerezo žile i gotovo iskrvario do smrti komotno mogao tipkati na četu samo tri dana poslje , da zaboravila sam to da sam s njom cjelo vrijeme tipkala o djetetu kojeg nema , isto kao i sliku njezinih nečaka , od sestre koja je eto ubijena u ratu s njezinim roditeljima ,,,,,,,, ma bilo je to zaboravljeno sve do trenutka kad sam vidjela na kaunteru da se s njezinoga kompa redovito klikče na moj blog,,,,,moram priznat da mi je u tom trenutku pukao film ,,,,,,sjetila sam se kako sam prošle godine čekal vijesti od njezine kvazi prijateljice s Cresa koja nam je na četu javila da se pokušala ubit ...čitala sam sve te komentare ljudi koji su isto kao i ja tada bili tužni , slomljeni tom vješću ....prevareni ..........izreagirala sam kako već jesam ...i u onom trenutku bilo mi je na pameti samo ikarus jer čitajuči ih na četu i po blogovima prikazali su se kao najzaljubljeniji par,,,,i zaista bolilo me to da on tamo negdje kilometrima daleko pada na to sve i tuguje a činilo se za niš ,, nečiju igru ,,,,, ispunjavanje dosadnih sati ...... sjetila sam se onih postova o tome kako im je bilo onih tjedan dana koje su proveli skupa ...pih pokušala sam se stavti u njegovu kožu....zamislite,,,vi ste kilometrima daleko a osoba koju tolko volite umre ,,,zapravo vi MISLITE da je osoba koju toliko volite umrla,,,,koji bed ,,,tragedija ......neoprostivo zašto to pišem,,, hm,, ,da eto neki ne žele pisati o krezi jer kako je ispalo ona uživa kad ju netko spominje kad je u centru pažnje pa krezivumen ovaj post će tu stajat pa se hrani neki bi možda rekli da su oni pvt-e na iskonu opet čista manipulacija nad menom u nadi da ću odtipkat neku veliku istinu o tome svemu ..pa ako je to bila namjera tih razgovora evo čitajte je a pišem jer se tema krezivumen i ikarusa eto možda ne namjerno opet počela povlačit po našim net prostorima ,,šo je u nekima izazvalo sumnje ali kažem ..... JA NISAM OSOBA KOJA VAM MOŽE DATI ODGOVORE O KREZIVUMEN !!!!! ..znam što znam,,,,,,, jeli istina???...a ne ....ja za to šta znam ne bi ruku u vatru stavila tako da niti neću time blatit svoj blog , jer i to je sve rekla kazala i može biti manipulacija MISLIM DA SVI SHVAČATE DA NE ŽELIM DA ME SE TRPA TAMO DI MI NIJE MJESTO ono šo mogu reći nakon svega je da me čisto boli kurac za Nataliju, čisto me boli kurac za ljude koji ne mogu ili ne smatraju važnim iznjet istinu na vidjelo ....BOLI ME KURAC .....ako niste vidjeli prvi put ...ikarus se vratio na blog ostavio je meil adresu na koju ga možete kontaktirat pa i ako imate sad neke sumnje u vezi njega izjasnite se tamo ,,,,,,,mene uopče ne zanima to šo se krezivumen opet pojavljuje s tim nikom na čet , niti evo u ovom trenutku imam potrebe da mi se netko ispriča jer istini na volju mene nitko nije tjerao da povjerujem u krezi i ikarusa ,,,,,, njihov je izbor ,,,samo ne želim da se mene iskorištava u svrhu izazivanja krezinog zaželjenja jer ja krezivumen nisam predstavljala apsolutno ništa važno .....sve šo je pisala u komentarima na mojem blogu bila je samo pristojnost kao i mazanje moji očiju kako nebi ugrozila njezine naume nasukavanja cjele blog svere koja ju je toliko cijenila ......neke je eto eliminirala gnjusnom manipulacijom laži tu otvoreno mislim na Lorraine a mene eto pristojnošću eto dragi moji ja se nadam da sam kao najveća naivka svakome ispunila bar poneku želju ovim postom i nadam se da će to sve napokon prestat ,,,, ako je željela umret neka umre i neka se više ne javlja ,,,,,a ostalima pobogu ostavite to i ne izazivajte veča sranja a imam i eto svoj osobni teret pa bi voljela iz ovog posta otići kao pobjednik pa se ispričati svima na šutnji kojom sam dočekal vjesti o njezinoj smrti,,,,, hm..da sam ikad neš rekl pogotovo krivoj osobi bila bi sad kao neki največa lažljivic i največa kuja ....da znam ,,,nisam o tome razmišljala prije ali sad vidim kolko je bilo važno neke ljude pokazat takvima ,,,,,,iako mislim da se rijeći jedne googlice niti nebi smatrale važnima ali da sam imalo posumnjala u ikarusa ne bi šutila pa kud puklo da puklo htjela bi ovim postom također i potaknuti neke koji su svoja blog poznanstva prekinuli zbog ove manipulacije da razmisle realno i da se prisjete kako je zapravo lijepo družit se na blogu i da svrha bloga nije blatit druge ljude niti izkorištavat njihove slabosti već je svrha čista komunikacija između ljudi sličnih ili razsličitih interesa voli vas vaša N.L |
uh uh
- 14:15 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
 U Petak je moja draga prijateljica Valkus diplomirala , nažalost nisam bila na obrani iako sam to zaista željela vidjeta ( mislim da vidim kako to delaju učeni ljudi ), ma ne ....jednostavno zato jer ovih zadnjih 4 godine za nju bile su pune odricanja , ona je jedna vrlo odgovorna osoba tolko da sam ponekad i bila ljubomorna na njezinu upornost i volju za učenjem ,,,,,, šo meni nikad nije išlo  .,,,,, uglavnom u petak sam totalno zaboravila da je to taj dan ,,,i tako došla sam s posla u 22 i zvomi mi fon ,,i eto nje , naravno da malo zalijemo ,,,, tako da sam Miška stavila na brzinsko spavanje ( on je ko lud kad delam popodne , dok ne dođem doma neće u krevet ) Popili so cugu u jednom kafiću onako u miru , rum - cola bila mi je na meniu ..... pokupili smo se ali nekako njoj i meni to nije bilo to tako da smo se uputili u naš Village pub di je eto svirala jedna grupa ....naime prije kojih 9 god. Valkus je bila s jednim tipom iz te grupe šo je meni prizvalo sjećanja na to doba,,uh,,,,,,,to ljeto nije bilo dana kad nismo bile vani ...mjuza je bila ok ,,, ali ne po guštu našeg muškog djela ( a i moj je bio razočaran jer ..... imali smo u planu neš drugo za tu većer ) tako da su se oni ubrzo pokupili a mi se bacile na žuju ......bilo je oke sve do trenutka kad je meni postalo zlo ..a joj ....Valkus i ja zadnjih godina malo smo popustile u toleranciji aklohola u izlascima,,,hebat ga ja sam rodila ona se posvetila faksu tako da su nam se izlasci sveli na Novu godinu možda tu i tamo koji rođendan, totalno smo izgubile nit za one spontane , neplanirane izlaske sve je postalo tako proračunato i ograničeno dužnostima , glupo je kad si vezam prevozom za nekog tako da su naši izlasci uvjek završavali prije neg je nama bilo dosta ..... ....glasna mjuza i taj grozan osjećaj u želucu od mješanja ruma i pive prisjetio me na ovogodišnji dočen Nove ...eto njezina bolja polovica morala je radit a moj jednostavno nije za skakanje po Korzu tako da smo se same uputile na doček s neznam ni je kojom količinom alkohola,,,,,,uglavnom iako je kišilo nije bilo bed skakat po Korzu na pjesme Novih fosila . obožavala sam ih kao mala ........čagale smo , čestitale i sve ostalo ke se dela.......u kojih 2.30 najavio nam se šole da dolazi po nas ......pocucala smo sve iz naših bočica i moram reći da smo se zaista herojski dobro držale na nogama ( možda zbog kiše ) sjećam se da je moj skaf bio tolko natopljen da sam vjerojatno s njim imala 100 kg ....uglavnom čopilo me i to dobro ali ....ja nikad ali baš nikad nisam dopustila da se tolko napijem da se ne mogu kontrolirat i da ne znam šo delam ,,,,,,,,teško mi je i sad prihvatit da sam se totalno ubila i ne shvačam kako KAKO ?????........ u jednom trenutku bila sm svjesna svega,,, krenule smo prema dogovorenom mjestu di su nas čekali s autom ,,,,to je bilo kojih 50 metara hoda od nas....Valkus je prešla cestu ispred mene a ja sm uredno pogledala ljevo i desno na pješačkom i onda se sjetila da je to jednosmjerna ulica i nakon smjeha obratila pažnju samo na smjer od kud bi mogao naići auto ,,,,da je recimo ta ulica bila otvorena ...hm..znam ALI ZAISTA ZNAM da je naišao neki taxi i bila sm ljuta jer je cesta bila zatvorena...sjećam se bistro kako sam prešla cestu i skužila sam tipa kako mi dolazi u susret nisam gledala facu ali činilo mi se da baš prilazi meni i onako kako sam susretljiva pružila mu ruku....( nekako mi je bio bed šo je sam za novogodišnju noć ) it vos maj mestejk.......tip me užasno snažno povuko k sebi ....sjećam se kako su se odjednom zgrade oko nas počele rušit , mislim da sam mumljala neš o svom mužu a brbrbbrbrbrb koji horor ne vjerujem da je bio pijan jer je zaista bio toliko jak da su me leđa zabolila kolkom snagom me je stisko k sebi i ujutro sam osjetila prste koje je zabijao u moja leđa ...e da ...di je tu horor ...horor je u tome da me uspio poljubit.....i ja sam baš u tom trenutku doživjela totalni blek davn ....puf...koda mi je netko isčupao onaj priključak s mozgom.....od tada na dalje sve do jutra moje tjelo je prošlo svakakve troture da vam ni ne pričam a moja ...koji sram.......dobro da se Vali dobro držala i sjeća se svega s Korza pa kaže da nisam dugo ostala s tim tipom , ona je bila malo udaljena i kaže da se pitla šo se ja natežem s tim tipom ali da niš nije vidjela jer je ovaj imao kišobran pa sve je to ostalo ispod na kraju smo više- manje uspješno došle do auta o ono najgore je ostalo ...hehe u obitelji ...ona je dobila groznuplavicu na ruci a ja sam im dobrano izpolirala pod na putu od dnevnog do wc ,,a i i muži pružila nemoguće muke jer ,,hm,,kako kažu nebjašnjivo i nepodnošljivo sam brbljaa kad sam pod utjecajem ......moj bed moj bed uh uh Dok sam stajala s Vlkus u pubu s pivom u ruci uhvatila me grozna panika da se to ne ponovi i odjednom sam izgubila volju za izlaskom i požalila šo sam dragog poslala doma ......brbrbbrbrbr........još i sad si ne mogu posložit i objasnit kako nisam uspjela to za Novu izkontrolirat ...mislim nije to bila neka količina alkohola da ja to nebi mogla podnjet ,,,,, a brbbbrbrbrb.....ko zna di sam mogla završit.....sjećanja na to večer su mi ful neugodna samim time šo Vali kaže da joj se taj tip s Korza činio poznat ,,uh,,,,,,koji bed mislila sam da sam si to posložila u glavi ali čini se da će me to pratiti pi svakom našem izlasku ....jebemu miša di mi mozak bio tad i šo je radio ........hehehe brbrbrb ....jebate s 17 god, sam se bolje nosila neg sad ...... |
..uh vruće, naj vrućije
- 11:42 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
...joj da vruče,,,, ne znam za vas ali mene ova vrućina jednostavno uljeni, tako da sam ono..neljudski ljena,,,neda mi se tipkat pa eto samo trpam fotografije na foto blog naime lorraine me spomenula na naslovnoj bloga.hr pa su ljudi zapravo počeli kliktat na njega pa sam eto dobila volju za taj blog ........hvala lorraine a ima neš šo sam vasm htjela pisat..ma ima puno toga ali bilo bi mi puno lakše snimit glasom i linkat pa da čujete ..ali eto ovih dana u Hrvatskoj sigurno nema čovijeka koji se na žali na vrućine.....pa naravno ovo je neizdržljivo , pogotovo meni na poslu , pegle i prese ugriju na + 50 i nema šeme da se to ičim rashladi ....ali.. ...ma nije ta vrućina tako loša......ja sam tako .......ma glete aj neka mi se netko javi ko ima neš protiv toga kad vrući dodiri uz ove temperature postanu još vreliji......pa vas žeže po koži i teraju vas na znoj ,,,,uh ...( da ne pretjerujem ) sigunno vam je jako teško , mislim ja znam da mogu tolerirat visoke temperature pa mi vreli dah na vratu onako ispod uha ne predstavlja neki problem,,,nasuprot baš..nemam niš protiv ...a sigurna sam da vi dok se vozite u autima ili hodate gradom ne razmišljate kako je to zapravo zgodno...bar meni ,,jer neka mi se netko javi da mu smeta kad se te sitne kapljice znoja priljepa na tuđe i nedaju im razdvojit se i onako zamamno i sasvim lagano dopuštaju tjelima da klize , dozvoljavajući mjehuričima zarobljenog zraka da se šalivo probijaju kroz nespretno im date prolaze nesvjesnog odvajanja , škakljući kožu um teraju na ponovno zbližavanje i onda to traje i traje .......sve dok masa ne postane tako užarena da i ugodan svjež vjetrić nočnog zraka postaje bezpomočan ....ah ...volim ljeto |
stara dama
- 22:38 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
|
repriza ...- moras ga nazvat..znas i sama da ga moras nazvat..-letile su misli Stajala je usamljeno na velikom praznom parkiralistu s mobitelom u ruci gledajuci NJegov broj s prstom na tipki za pozive. - samo stisnes,on se javi,kazes mu i gotovo Hrabrila se tihim glasom koji je odlazio od NJe ljeno plutajuci hladnim prostorom prema rusevnom zidu stare tvornice. Tužno je promatrala kako rijeci odlaze od NJe kroz trule prozore razbijenih stakala,nadala se jeki koja ce se poput bumeranga vratit ohrabrujucom brzinom i natjerati je da stisne zelenu tipkicu, no znala je da ce se jeka izgubiti u mracnim napustenim pogonima. Naslonila se na stup treptave rasvjete odlazeci dalje od svojih namjera,od obaveza,zelja. Toga trenutka osjecala se kao stara tvornica nasuprot nje cijim prostorima lutaju zadnje snage Njenoga samopouzdanja. Nekad je tim pogonima vrvio zamor umornih ruku koje su vedrog lica sluzile proizvodnji tvornice koja im je nevino i vjerno vracala duplo, pruzajuci sigurno mjesto kojem su se kukavicki vracale. Stajala je zamisljena na treptavom svijetlu pokusavajuci zakljuciti zasto je ova stara dama ostala sama? zašto je dopustila da je napuste ruke koje je voljela kojima je dala sve? Jesu li je te iste ruke ucinile takvu kakvom je danas i zasto,zasto su to napravile? Je li zasluzila,zar nije dala dovoljno,?,? Zar nije mogla.....? il je neka druga dala vise..? bzzzb,,bzzzzb.....bzzzzzb U pravi cas,mobitel koji je drzala je javljao da je vrijeme. ,,,dodjavola -kriknula je glasno ,,,pola sata je proslo a ti Ga nisi nazvala - duboko u sebi osjeti sram. ,,ma to..to i nije toliko vazno...pokusat cu mu sutra to servirat - utjesila se tiho. Teskim pokretom odvojila se od stupa koji je uspjesno ostavio bolni odrvenjeli trag na njenoj straznjici. Brzim korakom pokusala je krenut putem obaveza kad je osjetila neodoljivi poriv da pogleda napustenu damu koja ju je oduzela svojim ludilom. ,,ajme curo,ako se sad okrenes popizdit ces skroz ...ubrzaj dalje... ostat ces bez posla - mislima se suprostavljala i nastavi dalje sssbuuuuuuub....sbuuuuuuuup... Lomio se zvuk mracnom prazninom stare Dame,sustalo je kroz supljine rusevnog zida brzinom jeke kao iz starog bunara...vracalo se njoj ..sta si zeljela to si dobila,pozuri da te ne stigne... - pomislila ja - ,,alo curo.. -stara ce Dama - ,,pogledaj me - - ,,cuj me...- - ,,u krivom smjeru ides neobavljenog posla... - strogo ce.. - ajme ajme,,,- nasmijala se zena,, - pogledaj se, ti si pukla..,,,,pukla si skroz.. - klimala je glavom pitajuci da li nakon ovih pola sata provedenih tu ima sto izgubiti... i okrenula se - kazi- rece gledajuci u tamu -,,nazovi ga i reci mu ....samo mu reci da idete na Izlozbu i nece imati izbora, vjeruj mi.. - sigurno ce Dama i utihne Stajala je u mraku pokraj treptavog svjetla i gledala je staru tvornicu kako unistena i sama ponosmo stoji na rubu praznoga parkiralista. Zvoni. - halo - cula je Njegov glas - ej..- duboko je udahnula – sutra idemo na Izlozbu! - ok..- rekao je mirnim glasom kao da je to ocekivao - ti i ja zajedno..-rekla je nesigurno - pa naravno, a sto si mislila? - zbunjeno - ej – tiho ce – zurim, zakasnit cu - ok Ostala je stajati u hladnoj tami velikog parkiralista,zadovoljno promatrajuci treptavu svjetlost koja je neumorno krasila ostre rubove razbijenih stakala. - nu.. pozuri – zacula je onako sasvim tiho Mahnula je rukom i nesigurno ali zurno odkoracala od svoga ludila. II U kutu napustenog pogona na hrpi starih novinskih papira lezao je On uz miris alkohola omamljeno je gledao titravu igru sjena na zidu. -znaš .. – podigao je glavu i zadovoljno nastavio – prije ili kasnije bit ce Ona stara Dama – pomalo ljutito baci praznu bocu u mrak – nadam se da..- u tisini je otvarao novu – da..nadam se da Mu ruke nece biti umorne kada zadnji put bude dizao casu Njenoj ljepoti. Veselim pokretom i blagim pogledom podigao je bocu visoko prema titravoj igri svjetlosti na mracnom oronulom zidu. - laku noc preljepa moja Damo! Noir Lady[/Q] |
MOLBA
- 17:03 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
|
13th June 2006 14:43:22 Host Name 212-200-206-148.adsl.sezampro.yu IP Address 212.200.206.148 Country Italy Region Lazio City Rome ISP Luxtaxi-net Returning Visits 0 Visit Length Vaša prisutnost nije poželjna na mojim blogovima ! ! ! hvala N. L. |
|
samo ovo za sad http://noirladyphotoss.blog.hr/ |
|
juro je bilo prekrasno , vedro i toplo no kojih 150 kilometara od Rijeke je sasvim druga stvar ,,,ono,,,,,,,kiša slini , magla brbrbbrbr.......užas......trenutno mi ne pada niš na pamet......mislim u smislu potezanja onih 100 kg na stranu ....... heheheh...više sam u isčekivanju 22 kg ..toplog , s hrskavom kožicom ........i jabukom u ustima,,,odojka naravno  .gladnaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa....pozdravljam i uživajte....ja bi sunceeeeeeeeeeeeeeeeee |
trep trep
- 23:42 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
....zapravo rijetko sam se radovala nečem kao što se radujem ovoj neradnoj suboti ..... ne rijetko.....DUGOOOOOO...naime ovaj vikend trebali bi moj dragi i ja otići potpuno sami na vikend , dakle bez Miška. To bi bilo prvi put u ovih 5 godina da nas dvoje idemo sami negdje ,,,,,istina da nije neš posebno ...ali trebao bi to biti vikend proveden u dobrom društvu starih prijatelja koje smo sreli na netu nedavno sasvim slučajno a i druženje s nekim novima , ekipa je zaista dobra ...ali ono šo je meni zaprave je to...da......recimo da smo on i ja opet na početku pa bi to bio kao neki mali medeni mjesec , di se držimo za rukice bez da moramo pazit na što se ovaj mali popeo ili..odkud je ovaj put sletio.....trebao je to biti vikend nekih novih uspomena , zapravo sve šo bi voljela ovaj vikend je .....pustit ove leptiriće da .....lepršajuuuuuu i lepršajuuuuuuuuu......uh..kako ih volim....... radi se o tome da mi sljedeči mjesec istiće ugovor o radu a budući da imam zabranu na plaču zbog kredita jakooo...,MNOGOOOOO,,,bi željela da mi produže ugovor o radu tako da mi je zaista nezgodno tražit slobodnu subotu zbog nekog mitinga , da je neko vjenčanje ili šta takvo ne bi mi bio bed ....još prošli tjedan palo mi je na pamet kako će sve tako završit da ja neću moći ići jer...uvjek je tako kad se ja nećemu nadam ...... prvo se Miško neko jutro probudio s natećenim okom , samo jednim ..no oke to je sad sve uredu , dobili smo kremu ugrizo ga neki insekt baš za kapak pa je to tako izreagiralo,,,,,,jadno djete izgledo je kao boksač , zapravo to njemu nije ni smetalo ,,,,,bili smo jadni mi gledajući ga takvog ...ma dok god se može popet na sve elemente , čak i viseče , u kući njemu je dobro,, i onda danas govori šefica da bi joj trebala jedna za subotu i onako......šef talijan stoji sa strane i gleda u mene ,,,,,,joj ,,,to ti je tako kad si uvjek najmlađa...kažu mi žene da lažem.......ma kako da lažem ..ja čim krenem lagat počnem mucat ...uh..još da si ovo razdoblje kvarim time ne ne...ako zaista budem morala radit subotu ..hm...plakat ćuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu hehheeh..ma znate da neću samo bi htjela odgurat ovih 100 kila mesa negdje v hmicu i delat mu svašta bez da moram pazit na mala okaca koji za vrga nikad nisu zatvorena |
novi post
- 21:10 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
......sve bljedi čak i ljubav ....ma skroz je teško tipkat o ovom osjećaju..... čini se da je lakše napisat nešto onako noir ...... Zapravo, možda sam vam malo dužna napisat da ....,, peru me osjećaji koje tako ljubomorno i sebično ne želim djelit , razdoblje tuge bilo je dugo...tako reći vi me ni ne poznate drukčju , vi s bloga kao i ovi s četa upoznali ste me baš kad je " otrov " još gotovo svjež rasturo u meni .Možda da vam ne kažem sad, možda nikad ne bi znali koliko su mi pomogla vaša slova , na vrjeme sprečena depresija,,,, mislim da vi nikad niste bili svjesni koliko liječite svojom pojavom , zato sam vam dužna , onako malo, reči da sam evo već neko vrjeme sretna ...... čudno je to kako se čovjek trudi promjenit stvari ,,,,uzaludno lupa glavom u ista zaključana vrata.......ne znam kad su se otvorila ali drago mi je da jesu .....na isti tihi naćin na koji su se zatvorila prekrasno je dobiti poljubac onda kada samo onako duboko u mislima proleti želja za njim ,,,,bez ikoje rijeći prekrasno je probudit se okupana toplim poljupcima........dodirima,,,,,,ah ,,,,,zanjela sam se ne, ne , nije zbog prolječa ili ljeta ,,,,,prošlo ih je par a da toga nije bilo.....možda je napokon došao moj trenutak , možda su se sva sranja dešavala samo kako bi ovi osjećaji sad bili tako veličanstveni,,,,ne usuđujem se likovat i hvalit ...čovjek zaista nikad ne zna ali.... lijepo je otvorit ovaj blogeditor i najiskrenije napisat ja sam zaljubljena ..........ja opet dišem i pomalo onako sebično uživam u tom osjećaju da sam rijetka sretnica koja opet zaljubljenost može osjetit kao nekad ma vi uopče nema te blage očemu ja pišem ali nema veze ......... ja sjedim na obali mirnog jezera , uživam u pejzažu koji se tako bistro odražava na mirnoj vodi .......sjednite pored mene,,,jel vidite ljepotu one tužne vrbe ?,,,,,udahnite ove tople sunčane zrake i poželite samnom da ovaj dan traje šo duže...... voli vas vaša N |
hm.....nekako ovako pa vi povatajte.........
- 20:08 -
Komentari (26) -
Isprintaj -
#
|
zmija, miris cvjeta,otrov....jel život ? Postoje milion načina za kazati jednu stvar , sve ovisi o tome šta želite da drugi pročitaju.....možda nam je ponekad teško kazat slovima i brojevima koja to tvore pa dodjemo ponekad prekrasne slike dalekih sanjarskih pejzaža ili nam je pak lakše samo frknut guste tamne oblake i polomljeno cvjeće pod naletima hladnog vjetr. Prisjetila sam se neki dan na putu za posao trenutke koje do sad nikad nisam pogledala pravim slovima , trebao mi je samo jedan bjeli cvjet njegov miris i klopot plastičnih pomočnih kotača da se sjetim svega , onako po redu kako se zbivalo...... ,,,,,,,,Bio je to topao lipanjski dan. Zadihana brzim hodom i osuta kapljicama znoja koje nisu htjele prestat izbijat iz svake pore moga tjela skupljajući se u malene potočiće, sjedila sam naslonjena na niski zidić pokušavajući ignorirat nepodnošljivu vručinu osunčanog betona . Izpružila sam noge a hlaće koje su inaće bile do koljena povukla sam s ljepljive kože višlje kako bi barem malo osjetila svježinu toplog vjetra na upornim kapljicama . Svladao me umor i rukama sam se onako poluležeči naslonila na zid, sitna prašina poput magnetom zaljepila mi se na dlanove, bila sam preumorna a stoplala još uvjek pod naporom hoda nisu se htjela pomaknut i dopustit rukama da svu težinu mene prepuste njima. Gledala sam jezerce u koje su se sljevali potočići s svih strana moga stomaka , udahnula sam duboko a sva tekučina iz moga pupka potekla je niže, zabavljala sam se tom igrom , prebrzo sam hodala ,, i sad zato jer sam se tako tvrdoglavo žurila moram ovakava čekati još duže . Trenuci totalnog opuštanja cjelog tjela došli su brzo i uskoro sam zaista uživala u toplini popodnevnog sunca , osjećala sam ga po svuda, bacalo se po meni kao da sam dio zida, ceste i te ljetne pustoši . Ja, bez imalo otpora dopustila sam mu da se baci na mene, nisam više bila samo prolaznik koji u ovo doba dana bježi od njega skrivajući se u debelu hladovinu, bila sam zid, cesta kao da sam oduvjek tu , od samoga jutra .Prihvatio me rado i uskoro su uzbuđeni uzvici cveno bjelih glasnica na zelenoj svježe pokošenoj travi postali daleki , meni nečujni. Polako sam tonula u san gledajući razigrane radišne pčele kako vredno skupljaju nektar s agacije koja je rasla nasuprot mene . Bez napora zujale u iznad nas obilazeći bazgu i lipu . Lagani povjetarac miješao je slatke mirise aromatičnog peluda koji je s njihovih krila padao po vrelom asfaltu . Prozirna izmaglica klizila mi je kroz nosnice omamljujući mi mozak , a povjetarac me lagano zanjeo gotovo nestvarnom uspavankom, zatvorila sam oči. Osjećala sam slatki pelud kako se ljepi na kapljice , moja koža poprimala je miris cvjeća , osjećala sam se tako lagano neopterećena vremenom, zatvorenih očiju prepustila sam se toplini. Uskoro se kroz sve te tople mirise probijao zvuk zrna pjeska koji se valja jedan preko drugoga . Bila je to prašina na vreloj cesti, ne znam zašto nisam odmah tada reagirala na taj tako neprirodan zvuk za ovu ljetni tišinu , moja osjetila zaobilazila su ga plutajući samo na oblacima skupljenog peluda koji je na suncu velikodušno prosipao svoj afrodizijak , sve do trenutka kad mi je postao pre blizu. Otvorila sam oči . Bilo ju je gušt gledat , nešto poput baleta ili umjetničkog klizanja . Polako i elegantno , spiralno, vijugala je svojim tjelom prema meni . Znala sam tada da njezino tjelo išarano žutim, crnim i smeđim bojama nje nepoznanica i nekako u ovom ljetnom danu i njoj je mjesto tu pokraj ovoga zida , na ovoj cesti i uvjek je tu. Često se , drugima , događa da im se nađe na putu , zavara ih svojom elegancijom, ljepotom, jednostavno iskoristi ih u najosjetljivijem trenutku uživanja u slatkim mirisima topline . Dok sam slušala klizanje njezinog tjela i gledala kako mi se odlučno približava razmišljala sam tko se našao kome na putu, ona meni ili ja njoj . Nekako ja sam sad bila dio ove scene pod suncem a ona je tu , oduvjek je bila tu. Svjesna opasnosti, ne znam ni ja zbog čega jednostavno nisam mogla zaboravit ugodnu aromu bjelih cvjetova , jednostavno koliko god mi se je približavala sve opakijih nauma tako očitih u njezinom pogledu ja sam tvrdoglavio i dalje lebdija mirisnom prašinom gledajući je kao da ne ide meni. Čak i u trenutku kada je došla sasvim blizu i kad su njezina siktanja postala toliko stvarna da sam bistrog pogleda i čistog uma gledala kako ubrzava prema meni i podiše glavu u smjeru mojega gležnja . Zidu je zadaća bila da ogradi park od ceste, koja je pak bila tu da vodi svakog zadanim pravcem . Njezina zadaća tu pod ovim suncem nije obavezno bila da truje , inaće je samo bila dovljna spomen na nju da ljudi postanu oprezni , neki koji su bili dovoljno hrabri izazivali bi njezin smrtonosan otrov . Ja sam toga dana samo sjedila na tome zidiću i prepustila se datim mi tako rijetkim blagima , ne znam jesam li ju možda time izazvala. Odnosno nisam htjela vjerovati da sam ičim izazvala njezin bjes, da sam zaslužila otrov. Znala sam , u trenutku dok je otvarala svoju čeljust da nije dovoljno velika i da sam ja ipak brža da na vrjeme izbjegnem njezine očnjake ispunjene otrovom . Ne znam zašto je u tome trenutku bilo tako teško pomaknut se , obranit se napada. Sjedila sam mirno gledajući kako sprema svoje zube i prije nego je oštro zabila svoje očnjake u moju kožu vidjela sam otrov kako se cjedi kroz šupljikav zub , znala sam što to znaći ali ipak možda od straha, možda od radoznalosti ili ipak samo od umora stajala sam nepomično , prepuštajućui se otrovu . Njezin naum brzo je bi gotov, dok sam ja gledala kako na mojoj koži izbijaju dvije malene kapljice krvi ona je čekala moj pad . Zapravo uvjek sam vjerovala da njezin ugriz boli više a osim peckanja slanog znoja na dve svježe ranice ja nisam osjetila ništa . Čak ni kad je koža oko ugriza postala zelenkasto ljubičasta nije me bolilo ništa ali svjesna opasnosti prekasno sam pokrenula glas , bezbolan otrov poput nezrelog voća osušio je moja usta pretvarajuću vapaj u pomoć samo u tužan uzdah. Nekako nakon toga ne sjećam se bistro svega ni šta se dešavalo , znam samo da ,,,,,,,, Njezin otrov toga dana nije bio smrtonosan , svjesno sam tada dopustila da me truje godinama , samo ponekad a da nisam bila svjesna zašto zapekli bi me oni mali ožiljci , gotovo ne vidljivi šireći nepodnošljivu bol koja bi me ponekad toliko gušila da nisam mogla disati . I dok gledam ovu lipu kako se sprema u plodan cvat prekrasnog mirisa shvatila sam da sve ove godine otkako otrov kola mojim venama nisam osjetila slatki miris bjelih svjetova niti uopče uspjela potpuno mirno zatvoriti oči i prepustit se ............. ima ono......... ŠO NAS NE UBIJE ,,, OJAČA NAS ali samnim uvjek ide ali ..........................................................  i uživajte N.L. |
yes I'm back
- 21:55 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
..pa ajde razumljivo je da mi je nakon svega trebao odmor a i prije ove frke u našim skromnim blog dvorištima bilo mi je sve teže kositi travu a i sadnice cvječa mi se baš nisu vatale ali eto nije da obečajem vedre i vesele postove ali opet ovo je mjesto di kažem šo osječam a činjenica je da se ne osječam baš naj ....misli opčenito ali eto ljeto dolazi i ja osjećam da će napokon i sunce ....( nada umire zadnja ) šo sam radila ovih dana..pa prvenstveno sam se razočarala u neke .....neki su mi još više postali dragi .....prvenstveno sam tražila odgovore na neka mi pitanja i našla sam ih ali opet......toliko je odgovora na koja se tek treba postavit pitanje ali kako je sad popularno to kazat ..." ko sam ja da ih postavljam ?" dok sam uspjela povezat neke sitnice , pojavile su se neke nove koje tek trebaju pustit nite ali neću previše srat o tome jer mislim da je svima dosta .......... krajnje sam razočarana i pitam se sve češče ko se krije iza nikova koji mi razvuku osmjeh komentarima nakon radnog dan i kavu mi čine boljom a ostatak dana ugodnijim ...ma možda paničarim ali ne mogu se jednostavno opustit nakon svega mi serviranog ........... ...ali eto tu sam jer ja zaista pijem kavu svaki dam+n uz najdraže mi blogere a ovim putem najavljujem i neke nove koje još nisam stavila na list pa ako se ko bude bunil neka viće i nek me vređa hehhehee ovo je bila šala ..naravno....ja sam odlučila ut+zeti vas za sve šo kažete da jeste ali ko se opeče puše i na hladno i nema više propusta ...ma koliko god mi bili dragi...uh jesam kuja kolko ovo sve ima smisla neznam ali vidite i sami da nastavljam po svome dalje a vama savim ahvala na komentarima na fotoblogu zaista su me oraspoložil i ....okwe a i fotke u zakon pa ono....;D ččččččččččččččččč odvikla sam se od ć   |
čestitke
- 22:15 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
|
čestitka državljanima Crne Gore na uspješno provedenom referendumu i na skorašnjem osamostaljenju i sljedeče godine neće morat odustajat od evrosonga.... sretno |
the end
- 12:44 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
|
ČETVRTAK 20.04.2006 napisala sam post i ovo sam dodala na kraju .....bilo je iskreno i od srca "..a šo se tiče onoga kojeg dugo nisam srela a M me podsjeti da je bio jednom,,,,potaknuo me da se sjetim , osjetim da je još uvjek tu...iako..večeras bi ga ...večeras želim da mogu kao prije priči mu bliže ....zamoliti ga ,,,,da ode sa svom mojom snagom tamo di treba.....da pokloni opet ....moje misli su uz tebe i šaljem ti ih sa svim šo mi je jednom poklonio,,sa svim šo je ostalo od toga,,,,,zaslužila si......vjerujem da još uvjek mogu" nažalost ne mogu naći post koji sam napisala također o njoj dok sam proživljavala njezinu sreću uglavnom ovo je kraj i kako god bilo krezivumen ovim se opraštam od tebe neka ti je sretno i nadam se da ti je bolje nego tu ŽELIM TI STOL PUN ĆEVAPA S POGLEDOM NA DUNAV ZBOGOM ovaj post zatvoren je za komentare , svaki će biti obrisan ali ZAISTA SVAKI !! ovo je dodatak.... upravo me na četu oprala osoba pod nikom ikarus1 .....nazvo me besramnom zbog mojih komentara ....jel itko od nas znao da je je on u rimu da i to šo on kaže koga je to briga......ne nikog se to ne tiče ...mislim ako osoba nije bila upučena u njezin život , ako nije znala pojedinosti onda se nikog ne tiče ali ako smo svi mi blogeri i četeri bili upoznati sa svakom sitinicom onda smo valjda vredni jedne najobičnije vijesti osim obavjesti o smrti ...i zašto nije moguče na grubo pomislit da je patka pa ja sam od samog početka mislila da joj je sestra mrtava no fala bogu živa je ......sve jedno sam prešla preko toga ......zašto je tako teško prihvatit da smo svi pokušali nači utjehu u tome da je taj post patka jer moguče je ...sve je moguče na ovim prostorima ..jer ako su blogeri pod određenim nikovima jedan drugom ušli u blogeditor ( toga smo svi bili svjedoci ) zašto je onda nemoguče da je netko drugi iskorištivši krezin blog napakostio nam..... žao mi je ikarus1 što su te uvredili moji komentari ali mislila sam da si kilometrima daleko i da si ovu vijest primio ovako kao i mi bez ikakavih materijalnih dokaza ...možeš za mene reći što god te volja i smatrat me kakvom kod ali voljela sam tipkat s nikom krezi i voljela sam čitat što piše ......kad je bila sretna bila sam i ja ..kad je bila tužna bila sam i ja .......žao mi je što je ovako sve završilo ali ne zamjeraj nam jer nitko ali baš nitko ne želi to prihvatit kao istinu i jednom kad vrjeme prođeš shvatit češ naše komentare i naše sumnje i zbunjenost i kao što kažeš ikarus1 nitko meni nije kriv što sam njezinu nesreću doživljavala tolko što sam poput za sestru si strepila prošle godine kad je bila u bolnici što sam suosječala s njom jer je izgubila sina i nerođeno djete da i sama sam si kriva što sam si dopustila da mi netko tolko postane drag da sada u ovim trenucima moram kljokat se tabletama kako bi mogla funkcionirat i nitko mi nije kriv što sam si dopustila da me ovako izpljuješ ....... trebala sam to od početka shvatit kao činjenicu ..nema je ..pa da...ljudi umiru ,,,odlaze ...u real lajfu pa tako i tu a krezivumen je ovaj put zaista otišla i da spremna sam to prihvatit ....nije prva niti je zadnja .....ispod ovih nikova mi smo ipak samo ojudi od krvi i mesa pozdrav dragi moji ja sam dotučena .....NITKO ..NITKO OD NAS NIJE ZASLUŽIO TAKO RUŽNE RIJEĆI jer svi smo potreseni time i koji su je znali imali su razloga posumnjat u patku a sad ovo je zaista kraj JA više nemam ništa za reći ,,,drago mi je da je prije smrti osjetila ljubav i radi toga sam sretna ...a OSTALO ZAISTA NIJE VAŽNO SAD NITI IKAD VIŠE KREZIVUMEN NEMA UMRLA JE ...... i neka se svatko time nosi u svojoj tišini ova tema je zatvorena za komentare ikarus1 je nik s iskona i ja ne znam i ne mogu biti sigurna tko je to tako da ne radite svakakve priče oko toga ....DAKLEM OVO JE PISANO IKARUSU1 S ČETA KOJI ME JUTRO OPRAO KAO ZADNJE SMEČ dodatak isprika osoba koja je jutros ostavila komentar na predhodnom postu pod nikom ikarusnakarus je osoba koju ja znam kao ikarus1 ali nema veze s ikarusom1 s iskonom jer vjerujem svojem kaunteru koji bilježi ip adrese a adresa ovoga komentara nije došla iz hrvatske ili italije.......... ikarusnakarus ispričavam se ako sam te ovim postom povredila ne želim te stavljat u neugodne sitacije jer ti najviše patiš u ovom svemu ...... |
posljednji pozdrav
- 06:08 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
|
nadala sam se jutros dobrim vjestima ......ne mogu i neznam kako da se smirim ovo je tužan događaj za mene i za nas sve koji smoj je virtualno upoznali draga drugarice krezačo posljednji pozdrav i volimte .....falit češ mi nadija |
|
.....trenutak ranije zrak je bio svjež, plodan ,,,,,,a sada , ulazio je vručinom sušeći usta,grlo, pluča.....ispred mene oštre škare kroz maglu sjvetlucaju iz mojih ruku....kamo ću s njima..... drugom rukom tražim ...... široki zidovi metar po metar postaju kraći ,,,, s moje lijeve, s desne...ne vidim teško sivilo suši mi um ,,,,svakim uzdahom...zidovi..ne vidim ih , svih 20 metara.....metar po metar osjećam kako se stežu ,,,,visoko iznad čujem pomicanje palastičnih kupola....krc-krc-krc......kroz njih vidi se sunce.....dižem glavu..čelom dodirujem hladan beton........lijevo i desno ...moja koljena lupaju u hladne zidove ,,nemam više zraka.....padam kroz sivilo .....rasteže mi tjelo .....moje boje gube se u vrtlozima sivila .....udišem.....nema vrućine..ne osjećam se.......samo pulsiranje kroz sivo ništavilo...kucka panikom ispirući razum.......gdje sam?...što sam?.....strah voli vas vaša N.L  |